Od Studenaca do Vranjača – i dalje u svijet
Obitelj Trogrlić
Die ersten Spuren im Schatten der Geschichte (1686–1762)
Podrijetlo, značenje i zvuk imena
Korijeni obitelji Trogrlić sežu duboko u kamenito tlo Dalmacije – zemlje koju karakteriziraju neplodna brda, vjetroviti pašnjaci i mukotrpan ritam seljačkog života. Naziv dolazi od fraze “tri grla” – “tri grla”. Ova tri grla simboliziraju život: jedno za piće, jedno za jelo i jedno za pjevanje.
Slika je to koja oslikava životnu radost, volju za opstankom i ponos onih ljudi koji, unatoč svim nedaćama, nikada nisu izgubili smisao za humor i glas. Na dijalektu ime zvuči snažno, iskonski, gotovo kao jeka iz vremena kada su imena još nosila priče – priče o zajedništvu, ponosu i opstanku.
U starohrvatskoj tradiciji imenovanja nije bilo rijetko davanje imena prema dijelovima tijela, sposobnostima ili karakternim osobinama. Prema regionalnom izvoru, i druga česta prezimena potječu iz obitelji Trogrlić, uključujući:
Cikoje, Cikojevići, Bubalo, Udiljak i drugi.
U studiji o povijesti imena u Studencima analizirano je preko 150 prezimena. Ime Trogrlić svrstava se među srednjovjekovna hrvatska imena slavenske strukture. Vjerojatno je nastao prije više od 500 godina, moguće od nadimka (npr. od “grlo” – grlo).
Prema Antonu Željku Lovriću i Valentinu Putanecu, Trogrlić je tipičan primjer staroslavensko-hrvatskih prezimena nastalih između kasnog srednjeg vijeka i ranog novog vijeka.
Kraj 17. i početak 18. stoljeća
Prvi poznati pisani spomen obitelji Trogrlić datira iz 1686. godine, kada je osmeročlana obitelj pod vodstvom Nikole Trogrlića izbjegla iz Studenaca kod Imotskog, koji je tada bio ugrožen od osmanlijske vojske, i našla utočište u primorskom mjestu Brela. Taj bijeg bio je dio većeg iseljavanja stanovništva iz zaleđa Dalmacije, potaknutog osmansko-mletačkim ratovima.
Važan dokument donosi makarski biskup Nikola Bijanković, koji u putnom izvješću iz 1706. spominje da je “u dva sata ujutro stigao u Studence i smjestio se kod Petra Trogrlića – u poluotvorenoj staji za stoku”. Ova bilješka ukazuje ne samo na skromne prilike tog vremena, već i na rani povratak i preseljenje obitelji Trogrlić u Studence. Ponovno su bili prisutni, vidljivi – i očito gostoljubivi.
Još jedan pastoralni pohod dogodio se 1710. Biskup Bijanković spominje i obitelj: dvije žene, Ana Trogrlić i Uršula Marinović, živjele su u Studencima kao sestre trećoredice franjevačkog reda. Izričito je istaknut njezin pobožni život „posta i molitve” – svjedočanstvo duboko ukorijenjene religioznosti u obitelji.
Obiteljska kronika
- 1686
Osam članova obitelji Nikole Trogrlića nalazi se u izbjeglištvu u Brelima, nakon bijega iz Studenaca kod Imotskog (nakon osmanskog poraza).
- 1701
Dujam, Miho i Toma Trogrlić upisani su u osmanskom matičnom listu Tapu Dexter broj 861 kao stalno prisutni u Studencima i Sviliću.
- 1706
Makarski biskup Nikola Bijanković boravi kod Petra Trogrlića u Studencima.
- 1710
Spominjanje Ane Trogrlić, sestre Trećega reda (laički red Katoličke crkve).
- 1725
Mletačka Republika daruje zemljište četirima obiteljima Trogrlića u Studencima: Mateu, Ivanu, Martinu i Grgi.
- 1739
U Studencima postoji pet domaćinstava pod imenima: Martin, Ivan, Petar, Augustin i Ilija Trogrlić.
- 1762
Rođenje Jure Trogrlića u Studencima.
- 1804
Geburt von Ilija „Eljdan“ Trogrlić, der erste der sich fest auf Vranjače niederließ.
Sredina 18. stoljeća
Godine 1725. mletački zemljišnici pokazuju da su četiri grane Trogrlića dobile zemlju od Mletačke Republike: Mate, Ivan, Martin i Grgo.
Ove brojke pokazuju ne samo demografski uzlet, već i službeno priznanje od strane mletačke uprave, koja je ovakvim dodjelama zemljišta poticala lojalne doseljenike.
Sljedeći sustavni zapis nalazimo 1739. godine u “Status animarum” (“Stanje duše”) župe Studenci. Evo pet domaćinstava Trogrlića s njihovim nositeljima i veličinom obitelji:
- Martin Trogrlić, s 10 članova
- Ivan Trogrlić, s 7 članova
- Petar Trogrlić, s 7 članova
- Augustin Trogrlić, s 7 članova
- Ilija Trogrlić, s 12 članova
Ovaj popis potvrđuje jasnu podjelu obitelji Trogrlić na nekoliko grana od kojih su se neke kasnije proširile i na druga područja Duvanjštine.
Posebno je vrijedno istaknuti da današnji nositelji prezimena Trogrlić u Vranjačama i Stipanićima potječu izravno iz ovih loza, koje su porijeklom iz Studenaca. Oni su živi dokaz kako se obitelji granaju kroz generacije, idu dalje, ali i dalje održavaju svoju vezu s korijenom.
Razdoblje između 1739. i 1762. točno odgovara skoku između dviju generacija. Stoga je povijesno vrlo vjerojatno da je Jure bio unuk jednoga od te petorice muškaraca iz 1739. godine – samo po sinu koji nije poimence upisan u popise duša.
- U izvoru iz 1739. godine nalazimo Iliju Trogrlića s 12 članova obitelji – ovo je najveće kućanstvo.
- Stoga je moguće zamisliti da je Jure (1762.) bio unuk ili čak sin sina ovoga Ilije.
- Kasnije ime njegovog vlastitog sina Ilija (Eljdan) moglo bi biti namjerno ponavljanje ili odavanje počasti izvornom imenu.
