Dva grba - dvije priče
Grb
Obitelj Trogrlić poznaje dva povijesna grba
Podrijetlo prvoga grba
1. Grb s bikom i osmerokrakom zvijezdom – simbolom porijekla
Ovaj grb je možda najstariji vizualni dokaz obitelji. Priča o Nikoli Trogrliću, najstarijem poznatom pretku, koji je sa svojom osmeročlanom obitelji izbjegao iz Studenaca 1686. godine.
- U gornjem desnom kutu (heraldički gore lijevo) nalazi se osmerokraka zvijezda na srebrnom polju. Simbolizira brojnost njegove obitelji kao i orijentaciju, nadu i sjećanje na to vrijeme.
- Znak je podijeljen dijagonalno, od sjeverozapada prema jugoistoku. Ova podjela simbolizira granicu između Hercegovine i Dalmacije – dviju regija koje je obitelj Trogrlić povijesno povezivala.
- Siva boja gornjeg (hercegovačkog) dijela simbolizira kamen, golet i surovost sjeverozapada – pejzaža koji je oblikovan ali i oblikovan.
- Donji dio je plav – plavetnilo mora, s jugoistočne, odnosno dalmatinske strane. Zalaže se za otvorenost, kretanje i povezanost sa svijetom.
- U plavom polju stoji bikova glava, snažna i budna. Bik utjelovljuje hrabrost, velikodušnost i odlučnost, dok njegovi rogovi predstavljaju snagu i karakter.
Ovaj grb nije samo heraldički simbol, već sažeta obiteljska povijest – likovni jezik koji bojama i oblicima čini vidljivom povezanost Trogrlića sa zemljom, podrijetlom i hrabrošću.
2. Grb s konjem i pleterom – znak kretanja i razgraničenja
Drugi se grb vjerojatno pojavljuje kasnije – moguće iz povratničke grane ili loze Vranjače. Ne razlikuje se samo po bojama, već i po simbolici:
- Prikazuje konja okruženog hrvatskim pleterom – pletenim ukrasnim pojasom koji simbolizira identitet, zajedništvo i tradiciju u hrvatskoj kulturi.
- Konj je značajno biće u pretkršćanskoj hrvatskoj mitologiji. U drevnim tradicijama predstavlja bitku između dobra i zla, utjelovljenu u bogu sunca Stantevidu, koji pobjeđuje sile tame na svom krilatom konju “Krilasu”.
- U novije vrijeme konj predstavlja brzinu, marljivost, stalno odmicanje, odanost i neukroćenu slobodu.
Ako je grb s bikom korijen, onda je grb s konjem put. Zalaže se za one koji su izašli iz sjene povijesti da stvore svoje mjesto – u Vranjačama, u moderno doba, u Europi.
- Smije li neplemićka obitelj koristiti grb?
Da, čak su i neplemićke obitelji u jugoistočnoj Europi – posebice u pograničnim regijama poput Dalmacije ili Hercegovine – smjele koristiti vlastite grbove ili heraldičke simbole. Razlozi za to su bili:
- Vojna služba za Veneciju ili Osmansko Carstvo
- Vlasništvo nad zemljom ili funkcija zaštite granice
- Simbolički izraz identiteta klana
Grbovi se nisu morali dodjeljivati službenim aktom o plemstvu. Osobito u 17.-19.st. U 19. stoljeću bilo je uobičajeno da zemljoradničke obitelji, trgovci ili vojnici vizualno predstavljaju svoju pripadnost vlastitim grbovima ili značkama.
Grbovi obitelji Trogrlić – jedan s bikom i zvijezdom, drugi s konjem i pleterom – stoga su samostalni simboli svog lokalnog značaja, a ne nužno izraz formalnog plemstva.
Značaj za obiteljsku povijest
Obitelj Trogrlić primjer je duboko ukorijenjene hrvatske poljoprivredne i graničarske obitelji s dokumentiranom prisutnošću u Studencima barem od početka 18. stoljeća.
S vezama s osmanskim poreznim zapisima, mletačkim vojnim dokumentima, jasnom etimologijom imena i vlastitom simbolikom, obitelj Trogrlić značajan je dio povijesti hrvatskog pograničnog područja.
Više o obiteljskoj kronici
Od zaštite granice do obrane domovine
Od 18. stoljeća nositelji imena Trogrlić služili su domovini – prvo kao graničari pod mletačkom zastavom, kasnije u presudnim trenucima hrvatske povijesti.
Jedan od njih: Ivan Trogrlić, poginuo 1991. godine u eksploziji u Barutani kod Bjelovara.
Porodično stablo "Eljdan".
Ilija “Eljdan” Trogrlić rođen je oko 1804. godine u Studencima i jedan je od prvih članova obitelji koji se trajno nastanio u Vranjačama.
Odlukom da naseli surovo, ali plodno gorje postavio je temelje za nekoliko generacija koje su kasnije oblikovale život u Vranjačama.
Legenda o 5 braće
U obitelji se priča o petorici braće Trogrlić, koje je cijenio čak i slavni hajdukovac Andrija Šimić – njihovoj se vatri navodno nije usudio ni približiti.
Bilo legenda ili istina, ona pokazuje ponos, ugled i stav naših predaka. Bez naslova. Bez bogatstva. Samo hrabrošću i zajedništvom.