Dva grba - dvije priče
Grb
Obitelj Trogrlić poznaje dva povijesna grba
Podrijetlo prvoga grba
1. Grb s bikom i osmerokrakom zvijezdom – simbolom porijekla
Ovaj grb je možda najstariji vizualni dokaz obitelji. Priča o Nikoli Trogrliću, najstarijem poznatom pretku, koji je sa svojom osmeročlanom obitelji izbjegao iz Studenaca 1686. godine.
- U gornjem desnom kutu (heraldički gore lijevo) nalazi se osmerokraka zvijezda na srebrnom polju. Simbolizira brojnost njegove obitelji kao i orijentaciju, nadu i sjećanje na to vrijeme.
- Znak je podijeljen dijagonalno, od sjeverozapada prema jugoistoku. Ova podjela simbolizira granicu između Hercegovine i Dalmacije – dviju regija koje je obitelj Trogrlić povijesno povezivala.
- Siva boja gornjeg (hercegovačkog) dijela simbolizira kamen, golet i surovost sjeverozapada – pejzaža koji je oblikovan ali i oblikovan.
- Donji dio je plav – plavetnilo mora, s jugoistočne, odnosno dalmatinske strane. Zalaže se za otvorenost, kretanje i povezanost sa svijetom.
- U plavom polju stoji bikova glava, snažna i budna. Bik utjelovljuje hrabrost, velikodušnost i odlučnost, dok njegovi rogovi predstavljaju snagu i karakter.
Ovaj grb nije samo heraldički simbol, već sažeta obiteljska povijest – likovni jezik koji bojama i oblicima čini vidljivom povezanost Trogrlića sa zemljom, podrijetlom i hrabrošću.
2. Grb s konjem i pleterom – znak kretanja i razgraničenja
Drugi se grb vjerojatno pojavljuje kasnije – moguće iz povratničke grane ili loze Vranjače. Ne razlikuje se samo po bojama, već i po simbolici:
- Prikazuje konja okruženog hrvatskim pleterom – pletenim ukrasnim pojasom koji simbolizira identitet, zajedništvo i tradiciju u hrvatskoj kulturi.
- Konj je značajno biće u pretkršćanskoj hrvatskoj mitologiji. U drevnim tradicijama predstavlja bitku između dobra i zla, utjelovljenu u bogu sunca Stantevidu, koji pobjeđuje sile tame na svom krilatom konju “Krilasu”.
- U novije vrijeme konj predstavlja brzinu, marljivost, stalno odmicanje, odanost i neukroćenu slobodu.
Ako je grb s bikom korijen, onda je grb s konjem put. Zalaže se za one koji su izašli iz sjene povijesti da stvore svoje mjesto – u Vranjačama, u moderno doba, u Europi.
- Smije li neplemićka obitelj koristiti grb?
Da, čak su i neplemićke obitelji u jugoistočnoj Europi – posebice u pograničnim regijama poput Dalmacije ili Hercegovine – smjele koristiti vlastite grbove ili heraldičke simbole. Razlozi za to su bili:
- Vojna služba za Veneciju ili Osmansko Carstvo
- Vlasništvo nad zemljom ili funkcija zaštite granice
- Simbolički izraz identiteta klana
Grbovi se nisu morali dodjeljivati službenim aktom o plemstvu. Osobito u 17.-19.st. U 19. stoljeću bilo je uobičajeno da zemljoradničke obitelji, trgovci ili vojnici vizualno predstavljaju svoju pripadnost vlastitim grbovima ili značkama.
Grbovi obitelji Trogrlić – jedan s bikom i zvijezdom, drugi s konjem i pleterom – stoga su samostalni simboli svog lokalnog značaja, a ne nužno izraz formalnog plemstva.
Značaj za obiteljsku povijest
Die Familie Trogrlić ist ein Beispiel für eine tief verwurzelte kroatische Bauern- und Grenzschutzfamilie mit belegter Anwesenheit in Studenci seit mindestens Anfang des 18. Jahrhunderts.
Mit Verbindungen zu den osmanischen Steuerregistern, venezianischen Militärakten, einer klaren Namensherkunftund eigener Symbolik ist die Familie Trogrlić ein eindrucksvoller Bestandteil der kroatischen Grenzlandgeschichte.
Više o obiteljskoj kronici
Od zaštite granice do obrane domovine
Od 18. stoljeća nositelji imena Trogrlić služili su domovini – prvo kao graničari pod mletačkom zastavom, kasnije u presudnim trenucima hrvatske povijesti.
Jedan od njih: Ivan Trogrlić, poginuo 1991. godine u eksploziji u Barutani kod Bjelovara.
Porodično stablo "Eljdan".
Ilija “Eljdan” Trogrlić rođen je oko 1804. godine u Studencima i jedan je od prvih članova obitelji koji se trajno nastanio u Vranjačama.
Odlukom da naseli surovo, ali plodno gorje postavio je temelje za nekoliko generacija koje su kasnije oblikovale život u Vranjačama.
Legenda o 5 braće
U obitelji se priča o petorici braće Trogrlić, koje je cijenio čak i slavni hajdukovac Andrija Šimić – njihovoj se vatri navodno nije usudio ni približiti.
Bilo legenda ili istina, ona pokazuje ponos, ugled i stav naših predaka. Bez naslova. Bez bogatstva. Samo hrabrošću i zajedništvom.